Stereotip broj 9: Život bez roditeljske ljubavi

Percepcija:

Roditelji Romi ne vole ili ne brinu za svoju djecu i često ih iskorištavaju u svrhu financijske dobiti.
 

Realnost:

Djeca su obožavani i voljeni dio romske porodice. Dijete simbolizuje „Boga“ i predstavlja kontinuitet romskog načina života. Teške okolnosti su dovele do situacije u kojoj je uobičajeno da svaki član romske porodice igra aktivnu ulogu u doprinošenju dobrobiti porodice u cjelini.

Ova priča je dio projekta i fotografske izložbe ,,Na marginama’’ koje je razvio i producirao Centar za postkonfliktna istraživanja.
Fotograf: Vedran Živković

Sabira Hašimović (42), majka i predsjednica Udruženja žena „Romkinja“

„Cijelog života živim u Bijeljini. Radim u Udruženju ‘Otaharin’, a takođe sam i predsjednica Udruženja žena „Romkinja“. Samohrana sam majka moga sina, Ervina. Sama sam odgojila Ervina – ja sam mu i majka i otac. Ervin je savršeno dijete i tako sam ponosna na njega. Ervinovo obrazovanje je moj prvi prioritet u životu. Dobro obrazovanje će mu omogućiti da pronađe posao i da vodi stabilan život. Kada je Ervin pošao u školu, govorio mi je da bi ga druga djeca odbacivala samo zato što je Rom. Na svu sreću, situacija je sada bolja i on ima mnogo prijatelja. Najbolji je učenik u razredu, a takođe voli sport. Igra fudbal i košarku. Drago mi je da voli sport, jer to znači da svoje slobodno vrijeme ne provodi na ulici. Djeci je potrebna struktura i odgovornost kao dobra osnova za budućnost. Moj sin je uvijek bio čist, uredan i lijepo obučen. Naša ekonomska situacija je loša i život mnogih Roma nije lagan, ali predodžba da su sva romska djeca prljava i da žive na ulici jednostavno nije istinita. Kao majka sanjam o tome da će Ervin diplomirati na fakultetu. On želi da bude IT programer ili fudbalski trener i samo se nadam da će mu društvo pružiti tu šansu“.