Percepcija:
Romkinje su bespomoćne maloljetne supruge koje iskorištavaju njihovi muževi i porodice. One su prisiljene da počnu rađati djecu već u dobi od 12 godina.
Realnost:
Tradicija mnogih grupa Roma često vodi porijeklo od suočavanja sa ropstvom u praksi, kada su žene bile korištene kao sredstvo da se dođe do dodatne robovske radne snage. Na primjer, djevojčice Romkinje su često udavane u ranom uzrastu da bi ih se zaštitilo od seksualnog iskorištavanja i razdvajanja od roditelja. Nasilje u porodici dešava se u svim tipovima porodica, bez obzira na imovinsko stanje, profesiju, region, etničku pripadnost, nivo obrazovanja ili rasu i ono nije karakteristično samo za romsku zajednicu. Pa ipak, zbog preklapanja mnogih oblika diskriminacije, Romkinje predstavljaju jednu od najugroženijih socio-ekonomskih grupa u Evropi.
Ova priča je dio projekta i fotografske izložbe ,,Na marginama’’ koje je razvio i producirao Centar za postkonfliktna istraživanja.
Fotograf: Aldin Fafulović
Fahrija Karičić (25), krojačica:
„Završila sam zanatsku školu u Zenici. Nije mi bilo teško da idem u školu jer sam bila dobra učenica. Trenutno sam zaposlena u FIS-u Vitez. Radim tamo već pet godina kao krojačica. Stvarno volim svoj posao zato što mi daje mogućnost da budem kreativna i da dizajniram stvari od komadića tkanine. Raduje me kad vidim svoje kreacije na ljudima oko mene. Najviše volim da šijem odjeću za djecu i bebe i stvarno sam sretna kada ih vidim u haljinicama i odijelima koje šijem za njih. Pored šivenja, takođe sam radila na pakovanju i peglanju robe. Svaki segment mog rada je timski rad. Sve moje kolege su divni ljudi i nikada nisam imala problema na poslu zato što sam Romkinja. Niko nije nikada pokušao da me odvaja od drugih radnika zbog toga ko sam. Radim u multietničkoj firmi u kojoj nije važno koje ste nacionalnosti. Ono što je najvažnije je da li ste dobra osoba i odgovoran radnik. Takvim primjerom, vlasnik naše firme, gospodin Pero Gudelj, je izgradio atmosferu tolerancije i poštovanja. Još se nisam udala, pa je za mene veoma važno da radim, da budem nezavisna i da mogu da se brinem o sebi. Trenutno živim sama, ali sam se vjerila i uskoro se udajem za muškarca mojih snova. Prvo se nadam da će mi pružiti ljubav i poštovanje. Poslije toga ćemo razmišljati o roditeljstvu, ali do tada želim da uživam u životu“.