Stereotip broj 2 - Svirači i zabavljači

Percepcija:

Muški pripadnici romske populacije provode život kao „svirači“ i „pjevači“, i ne traže trajno i u društvu priznato i poštovano zanimanje.

Realnost:

Muzika zauzima centralno mjesto u romskoj kulturi i veoma je cijenjena među Romima i kao vještina i kao oblik umjetničkog izražavanja. Kroz stoljeća izolacije i isključenosti širom Evrope, romske zajednice naučile su kako da iskoriste svoje vještine muzičkog izražavanja kao izvor trajne i pouzdane egzistencije.

Nisu svi Romi muzičari, ali postoje grupe koje su svoje vještine u ovoj oblasti razvile do zavidnog nivoa, a brojni Romi svoju slavu duguju upravo svom muzičkom talentu.

 

Ova priča je dio projekta i fotografske izložbe ,,Na marginama’’ koje je razvio i producirao Centar za postkonfliktna istraživanja.
Fotograf: Aldin Fafulović

Zahid Fafulović (46), muzičar i prodavač rabljene robe

„Prije rata sam radio kao pjevač amater i učestvovao u muzičkim takmičenjima. Jednom sam dobio prvu nagradu na takmičenju i osvojio naslov „prvog glasa Viteza“. Drugom prilikom sam dobio priznanje kao najbolji pjevač romske muzike u Jugoslaviji, na muzičkom takmičenju održanom u Šapcu u Srbiji. Danas sam ponosni otac četvoro djece i djed troje unučadi. Sva moja djeca su školovana ili se trenutno školuju. Supruga i ja mnogo radimo i nastojimo pružiti normalan život našoj porodici. Zarađujemo prodajući polovnu robu na pijaci. Na zeničku pijacu idemo najmanje tri puta sedmično, da bismo mogli zaraditi dovoljno za školovanje naše djece. Moji brat i sestra žive u inostranstvu i pomažu mi sa školovanjem djece i nabavkom svega što je potrebno za normalan život.

Uobičajena je pretpostavka da osoba romske narodnosti koja svira i pjeva, samo želi zarađivati muziciranjem na svadbama i zabavama. To je predrasuda koja postoji o nama Romima i našoj muzici. Šteta je što se naša kultura i muzika ne vrednuju dovoljno u našoj zemlji. Moja porodica voli muziku, i smatramo se talentovanima, ali ne bavimo se muzikom profesionalno, jer na taj način ne možemo zaraditi dovoljno za život. Pjevamo i sviramo jer nam to pričinjava zadovoljstvo. Naš porodični muzički sastav sastoji se od mog brata, moje supruge, mog sina i mene. Moj sin svira violinu u školi tri godine. Voli svirati klasične kompozicije, a posebno voli Mozarta. Njegova nastavnica kaže da je on jedan od njenih najboljih učenika. Nadam se da će dobiti stipendiju i nastaviti svirati klasičnu muziku. Da bi ostvario taj cilj, on mora ići u muzičku školu još pet godina“.