Stereotip broj 14: Loša reputacija
Percepcija:
Kada Romi putuju širom Evrope, njihovo ponašanje stvara lošu sliku o državama iz kojih dolaze. Romske populacije su često jednim dijelom i same odgovorne za velike političke probleme u državama u kojima žive.
Realnost:
To nije rezultat ponašanja Roma, već odnosa države prema romskoj populaciji kojim država narušava svoj međunarodni ugled. Visokoprofilni napadi i deportacije romske populacije otvaraju pitanje odgovornosti države prema ljudskim i manjinskim pravima. U Rumuniji, Romi su optuženi za ugrožavanje potencijala države ulaskom u Evropsku Uniju i Schengen, zbog strahova vezanih za slobodu kretanja Roma.
Ova priča je dio projekta i fotografske izložbe ,,Na marginama’’ koje je razvio i producirao Centar za postkonfliktna istraživanja.
Fotograf: Aldin Fafulović
Bajro (Ramiz) Fafulović (58), stolar
„Ja sam otac desetoro predivne djece. Moja supruga Fadila i ja odgojili smo ih da budu pošteni i obrazovani ljudi. Prije rata završio sam školu za stolara i bio sam zaposlen u firmi koja se zvala „Impregnacija“, gdje sam radio 19 godina. Moja supruga je bila domaćica i odgojila je našu djecu. Bila je stub naše porodice. Tokom rata napustio sam Bosnu i otišao u Francusku. Tamo sam morao ići u školu da naučim francuski jezik i imao sam sreće da pronađem posao stolara u drvoprerađivačkoj industriji. Svaki dan radio sam dvije smjene. Takođe sam radio i sezonske poslove i prihvatao bilo koji posao koji bi mi ponudila imigracijska služba. Radio sam sve, od dostave paketa i hrane do skupljanja otpada i osiguranja zgrada. Uvijek sam se trudio da budem pošten radnik, da dobro radim svoj posao i poštujem francuske zakone. To mi se isplatilo. Od novca koji sam zaradio u Francuskoj, moja supruga i ja mogli smo školovati svih desetoro djece, kupiti zemlju i izgraditi veliku kuću. Moja djeca su predivni, pošteni i ugledni ljudi. Svi imaju posao i naporno rade, i mogu slobodno reći da smo dobrostojeći. Sada sam u penziji i imam 25-oro unučadi. Iako sam u penziji još uvijek radim od kuće jer moja supruga i ja prodajemo polovnu robu koju donosim iz Francuske. Još uvijek iz hobija radim sa drvetom. Imam petoro braće i tri sestre, i svi dobro živimo širom Bosne. Svi imamo kuće i zemlju. Za sebe bih rekao da sam aktivist za ljudska prava. Mrzim nepravdu i protestujem protiv izgradnje mini hidroelektrana u Srednjoj Bosni iz ekoloških razloga. Kao stolar znam šta drveće i čista voda znače za nas i mislim da nam je dužnost da zaštitimo okolinu“.
