Promoviranje društvene povezanosti, raznolikosti i izrada Plana društvene povezanosti

Autorica teksta: Željka Mihaljević,

koordinatorica Koalicije za borbu protiv mržnje „Uvažavanje”

Nakon uspješno realizirane manifestacije „Košarkom za toleranciju“ i radionice na temu mira i pomirenja, uz potporu Misije OESS-a u Bosni i Hercegovini, članovi Koalicije za borbu protiv mržnje „Uvažavanje“ sudjelovali su na radionici čija svrha i cilj su bili promoviranje društvene povezanosti i raznolikosti u Bosni i Hercegovini. Također, radionica je bila i prilika da se utvrde smjernice za izradu Plana društvene povezanosti, koji će biti zasnovan na konceptu društvene povezanosti koja se definira kao sposobnost zajednice da osigura blagostanje svim svojim članovima kroz ublažavanje nejednakosti i sprječavanje polarizacije.

Na radionici su, uz članove koalicije, sudjelovali i predstavnici gradske grupe za izradu Akcijskog planadruštvene povezanosti, a radionicu je vodila, i svoja iskustva sa sudionicima podijelila, predstavnica Koalicije za borbu protiv mržnje iz Doboja Svetlana Šešlija.

Sudionici su na proaktivan način formulirali odgovore na neka od osnovnih pitanja koja su neophodna da bi se utvrdili osnovni principi Plana društvene povezanosti, a to su:

• šta čini kohezivnu zajednicu;
• kako razviti i razvijati ponos na lokalnoj razini;
• koje su to vrijednosti za koje vjerujemo da bi trebale biti potvrda vizije kohezivne zajednice;
• zajednički rad na  rješavanju zajedničkih problema;
• dobrodošlica, podrška i pomoć pridošlicama da se što bezbolnije prilagode lokalnoj zajednici;
• borba  protiv diskriminacije na osnovu rase, vjere, spola, dobi (starosnoj), seksualnoj orijentaciji, invaliditeta, te
• vrijednosti međukulturnog i međureligijskog dijaloga.

Kroz grupni rad, a na osnovu rasprave o ovim pitanjima, sudionici su su trebali dati odgovor šta je to što čini da Livno bude grad po našoj (mojoj) mjeri.

Zaključeno je kako postoji izražena potreba u zajednici za realiziranjem partnerstva između  vladnog i nevladinog sektora, te izradu kvalitetnog Akcijskog plana za društvenu povezanost, kojega nema. Naglašeno je i kako edukacija građanstva, posebice mladih i djece u osnovnim školama, može značajno doprinijeti koheziji te je s tim u vezi potrebno osmisliti i provesti edukaciju o koheziji za djecu. Također je zaključeno i kako građani, nevladin sektor, ali i vlasti ne prepoznaju negativne pojave za koheziju pa samim tim nemaju ni razvijene preventivne mjere, a ni mjere za rješavanje.

Smišljenom provokacijom tijekom same radionice pokazalo se kako, ipak, ova sredina, odnosno pojedinci, nisu tolerantni baš onako i onoliko koliko kažu ili misle, te je ta provokacija zapravo bila dobro podsjećanje kako se sukob može izazvati izgovorenom pogrešnom rječju, u pogrešno vrijeme i na pogrešnom mjestu.