Art Centar Ankata: Pozorište kao osnovna potreba svakog čovjeka

Piše: Šejla Džindo

„Treba širiti kulturu, a ne da je zatvaraš, da je ona samo tebi dovoljna... I, u teoriji, ti ruski teatri kojima mi težimo kao za nekim učiteljima, očevima umjetnosti, radili su na tom principu. Generalna svrha pozorišta jeste igrati po kantonu, u svakom gradu bi trebalo igrati predstavu“, priča glumica Narodnog pozorišta Tuzla Jasmina Dedić-Ibrić o suštinskom principu djelovanja jednog pozorišta, a mladi glumci Ermin i Sadika Avdić ostvaruju to u realnosti.

U Tuzlanskom kantonu, najmnogoljudnijem kantonu Federacije Bosne i Hercegovine, sa 445.028 stanovnika i sa 13 općina, postoji samo jedno profesionalno pozorište – Narodno pozorište u Tuzli. Ostali pozorišni, a generalno i kulturni događaji se dešavaju u Pozorištu mladih Tuzle, studentskoj sceni Teatra Kabare Tuzla, Gradskom pozorištu Živinice koje djeluje pod okriljem Bosanskog kulturnog centra, a veoma rijetko u ostalim kulturnim centrima svake općine.

                                               Sadika i Ermin Avdić

Sadika i Ermin Avdić, glumački bračni par, odlučili su da problem koncentrisanosti pozorišne umjetnosti riješe kroz djelovanje vlastitog Art Centra Ankata i ideje „Putujućeg pozorišta“.

„Pozorište nije dostupno svima, da se razumijemo. Ljudi iz tih rubnih općina, koji su udaljeni od centra, u Tuzlu idu samo kad moraju u bolnicu na Gradinu. Dakle, samo kad je ono baš, baš potrebno, a kamoli da odu da pogledaju predstavu. Ne mogu sebi priuštiti, a onda ne mogu ni svojoj djeci priuštiti da odu pogledati predstavu... Cilj nam je da prikupimo novčana sredstva kako bismo naredne godine mogli da igramo u svakoj općini najmanje tri predstave, da predstave budu besplatne za sve građane, za djecu, za mlade...“ – objašnjava Sadika.

Art Centar Ankata je počeo s radom 2018. godine kao neformalna grupa, a trenutno djeluje kao formalno udruženje koje iza sebe ima nekoliko ostvarenih projekata. Projekat Dramskog studija za djecu u Kalesiji, te projekat „Pozorište od značaja za Tuzlanski kanton“ i novi projekat koji je u planu - „Putujuće pozorište“ su napravljeni s ciljem osnaživanja kulturnog obrazovanja u ruralnim zajednicama Tuzlanskog kantona u kojima se preko 20 godina nije odigrala niti jedna predstava. Art Centar Ankata kontinuirano podržavaju partneri – Fondacija tuzlanske zajednice i Udruženje mladih Općine Sapna „Korak“.

„U našem bosanskohercegovačkom društvu koje se bori sa egzistencijalnim problemima, interes za kulturne i umjetničke sadržaje je veoma mali i sve je manje sadržaja u kojima bi se djeca mogla educirati i oplemeniti svoje živote kroz umjetnost i kulturu. Generacije mladih ljudi ostaju uskraćene za pozorišne sadržaje koji trebaju da im omoguće razmjenu pozitivne energije, ideja i vrijednosti, pogotovo u manjim sredinama. Stoga je potrebna znatno veća podrška kulturnim radnicima, članovima ovog i sličnih udruženja u Tuzlanskom kantonu...– objašnjava važnost djelovanja Art Centra direktorica Fondacije tuzlanske zajednice Jasna Jašarević.

Repertoar za izvođenje u općinama Tuzlanskog kantona napravio bi i prostor za angažman ostalih glumaca i glumica, te magistra umjetnosti. Tri predstave u planu namijenjene su svim starosnim kategorijama – dvije predstave edukativnog karaktera za djecu i mlade i večernja predstava za šire građanstvo.

Jašarević dodaje da takav princip rada može imati širok uticaj.

„Njihove aktivnosti koje su primarno usmjerene ka djeci i mladima, zasigurno mogu uticati na cijelu zajednicu i stvaranje društvene kohezije, jer će se indirektno i odrasli uključiti u njihove aktivnosti kao roditelji i rođaci onih koji će uzeti učešće u aktivnostima Art Centra.“

Sadika i Ermin Avdić u predstavi „Šta se bijeli u gori zelenoj“

Prošle godine je pokrenut crowdfunding, prikupljanje manjih iznosa sredstava od velikog broja ljudi, za „Putujuće pozorište“ na platformi Fondacije tuzlanske zajednice, a ove godine, Sadika i Ermin su realizovali „testni“ projekat – „Pozorište od značaja za Tuzlanski kanton“ u saradnji sa Udruženjem mladih Općine Sapna „Korak“.

Sadika i Ermin su odigrali 21 izvođenje Sadikine magistarske predstave „Šta se bijeli u gori zelenoj“ u tri općine koje su ponudile finansijsku podršku: Gradačac, Sapna i Čelić.

„Mislim da smo se uvjerili da definitivno ima potrebe za pozorištem, jer gdje god da smo došli, prije svega, dočekani smo onako otvorenih ruku i uvijek poslije predstave svi su uglavnom rekli koliko im fali ovo“ – prisjeća se Sadika.

 „Vrlo je važno da se i u manjim lokalnim zajednicama igraju predstave, kroz ovaj projekat pozorište smo doveli u svaku veću mjesnu zajednicu, te učenicima osnovne i srednje škole. Kroz odziv publike na predstave, vidjeli smo da su građani vrlo zainteresovani za ovaj vid kulture, naravno da se mora više raditi na ostvarivanju kulturnog uzdizanja naroda. Publika je reagirala vrlo dobro, i ono što je važno jeste da su kritike publike pozitivne...“ – kaže Dino Hasanović, koordinator projekta ispred „Koraka“.

Predstava „Šta se bijeli u gori zelenoj“ je dokumentarnog i edukativnog karaktera kroz koju se tumači položaj žene, u prošlosti i u sadašnjost u patrijarhalnom društvu, te odnos muškarca prema ženi uopšte. Zadnje izvođenje predstave je bilo 1. novembra 2021. godine u Sapni, a Amela Hamidović, koja je tada bila u publici, prepoznala je važnost takvog žanra, posebno za mlade.

„Ovakve predstave itekako mogu uticati na društveno razmišljanje u našim opštinama gdje se žene, nažalost, još uvijek ne mogu porediti s muškarcima. Benefiti ovih predstava su da pokažu mladima da se mogu boriti i izboriti za svoje želje, da nije bitno odakle dolaze već šta donose. Najveća prednost ovih predstava je buđenje svijesti kod mladih o tome da se trebaju obrazovati i da i oni trebaju nekoga obrazovati, baš kao što su za vrijeme ove predstave i glumci nas obrazovali.“

Stvaranje jednakih mogućnosti ponude pozorišnog sadržaja, kao svojevrsnog obrazovanja publike, je i bila namjera Art Centra Ankata.

„Ovo ima stvarno veliki značaj, i za mlade koji se obrazuju, koji su nekako u tom periodu kad je bitno da pogledaju nešto drugačije, da razvijaju neko mišljenje... Neka djeca su prvi put pogledala predstavu... Ista stvar je i sa odraslima, koji su možda prvi put pogledali pozorišnu predstavu jer nikada nisu imali priliku da odu u pozorište. Jednostavno nisu smatrali da bi to trebalo biti neka osnovna potreba svakog čovjeka. To nam se nekako prikazuje da je tamo negdje, da nije to toliko bitno... Želimo ovim da pokažemo koliki je značaj kulture prije svega, a ne možemo pokazati drugačije nego da odemo, da odigramo i da se oni zapravo sami uvjere“ – zaključuje Sadika.