11847749_610853599056345_547522028_o

Je li sretno, komšija?

Riječi putuju brže od svjetlosti sarajevskom čaršijom, i one dobre, ohrabrujuće, šaljive, gostoprimljive i tople; ali i one podcjenjivačke, ograničene, papanske, tračerske i njihova brzina ruši sve rekorde. Skaču u uho, penju se najvišim krovovima i stižu na adresu brže od bilo kog elektronskog poštara. Tokom dana možete čuti njihove vibracije, osnažene litrima kafe i praćene ispuhivanjem ritualnog duhanskog dima. Tokom noći, ružne riječi ne miruju, svrbe i okreću se u mislima dok sav pošten svijet pokušava zaspati. Priče održavaju čaršiju živom, jer bez njih nije ništa više nego brdo magaza, ulica, kuća ili čak i nebodera. Jer čaršija je tamo gdje riječi putuju, od jedne grupice do druge grupice.

Krajem jula, sarajevskom čaršijom je zujala još jedna grupica, malo drugačija. Dvadesetak mladih ljudi iz Novog Sarajeva i Istočnog Novog Sarajeva su se okupili da podijele svoje priče. Razgovarali su o nečemu čemu smo se kroz naše priče počeli ismijavati: toleranciji. Kako je moguće da je nešto toliko važno, postalo tako isprano i predmet podrugljivosti? Ovi mladi su svjesni svakodnevnog, praktičnog značenja riječi tolerancija.

Podijelili su svoje razumijevanje stereotipa, predrasuda i raznih vrsta diskriminacija kojima su izloženi – zbog imena i prezimena, zbog mjesta iz kojeg dolaze, zbog malo većeg lijevog uha, zbog kojeg kilograma viška, zbog kojeg kilograma manjka, zbog očeve radničke plate, zbog majčine nezaposlenosti… Tokom “Ljetne škole tolerancije”, predstavnici koalicije „Zanemari razlike“ su ponudili prostor za razgovor o ovim nimalo lakim temama, kao i konfliktima koji nastaju kao rezultat netolerancije, diskriminacije i mržnje.

Tokom svih diskusija, jedan zaključak se ponavljao iznova i iznova: Diskriminišemo ono što ne razumijemo. Ono što ne poznajemo. Ono što ne shvatamo.

U 2014. godini, 92% incidenata počinjenih iz predrasude ili mržnje su bili usmjereni na etničku ili vjersku pripadnost. U istoj godini, 33% svih incidenata su se odnosili na skrnavljenje vjerskih objekata i grobalja. Upravo zato su ovi mladi ljudi posjetili 4 najveća religijska objekta u Sarajevu: Gazi Husrev-Begovu Džamiju, Staru Pravoslavnu Crkvu, Aškenašku Sinagogu i Katedrala Svetog Srca Isusova kako bi se bolje upoznali s onim što ne poznaju baš najbolje.

Zanimljivo je da su svi domaćini, koji su nas dočekali, dobili ista pitanja: „Ko to nas uči da mrzimo? Naš Bog ili Vaš Bog?“ Svi oni su se složili da stavovi mržnje i isključivosti nemaju veze s učenjem Boga kome oni služe. Štaviše, istakli su da svete knjige potiču toleranciju i poštovanje prema onima koji su različiti od nas, da uče i prihvaćanju. Da nije problem u vjeri, u svetim knjigama nego u tumačenju vjere.

Drugo pitanje koje je mučilo neke od ovih mladih ljudi, nekim starijim generacijama izgleda pomalo nerealno i strano: „Smijemo li drugima čestitati njihov praznik?” To jeste, da li je dopušteno ići na čestitanje komšiji koji obilježava i slavi neki datum bitan u njegovoj vjeri?

Mladi su dobili odgovor da vjernici koji ne čestitaju praznike samo zato što nisu njihovi praznici krše pravila vlastite religije, komšijskih odnosa, ljudskosti. Zar učimo našu djecu da se izoluju i od najbližih komšija, zato što su drugačijeg imena i vjere? Zar neko manje služi svom Bogu ako se druži sa nekim ko ima drugačija uvjerenja? Kakva to ostrva, sama, izolovana, napuštena stvaramo od svoje djece?

Razne priče će putovati sarajevskom i svim drugim čaršijama sve dok čaršije bude, jer kad zamru priče, neće biti ni čaršije. Ali, do nas je kakve priče kruže među nama i kakve priče održavaju čaršije. I kakav uticaj imaju na sve te mlade ljude, koji ih slušaju. Da li naše riječi prosipaju mržnju prema komšiji čiji Bog se zove drugačije nego naš? Da li naši riječi imaju za cilj da još više otuđe nas od NAS, i onog što ne razumijemo? Ili će naše riječi predstavljati most, dijeliti sreću našeg komšije, koji će tu sreću dijeliti sa nama, svake godine na neki naš praznik? Ne dopustimo da naša djeca rastu u torovima. Dajmo im priliku da čuju, nauče i odaberu drugačije priče. Da se upoznaju, da razbiju strahove.

Da žive.

Komentariši