istaknuta

Proslavimo mjesec pozitivnih vijesti!

Dosta je bilo mržnje!

U sklopu obilježavanja Mjeseca tolerancije, od 16. oktobra do 16. novembra 2015. godine, mi, Supergrađani i Supergrađanke, članovi i članice koalicija za borbu protiv mržnje, pozivamo vas da nam se pridružite u kreiranju i širenju pozitivnih priča i aktivnosti iz svakog kutka u Bosni i Hercegovini.

Pogledajte naš vodič za obilježavanje mjeseca tolerancije, uključite se i javite nam ako već radite nešto slično i želite da to prepričamo, podijelimo, prenesemo u druge krajeve BiH!

Pogledajte kartu događaja!

Saznajte više o događajima planiranim u vašoj zajednici i pridružite se! Na našoj online mapi možete pronaći sve događaje planirane u cijeloj zemlji.

Pridružite se Twitter priči o toleranciji!

Koristite hashtag #NeMržnji i recite nam zašto se borite protiv mržnje. Pridružite nam se i tvitajte uživo sa događaja o toleranciji dodajući hashtag #ImeGrada (na primjer #Doboj, #Sarajevo).

Širite pozitivne poruke!

Snimite video klipove u trajanju do 20 sekundi i fotografije sa porukama tolerancije i pošaljite ih našem timu za društvene mreže na socmediatim@gmail.com, kako bismo ih podijelili na društvenim mrežama i našem YouTube kanalu.

 

Ovu ideju je podržala Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini – podržite je i vi!

 

 

 

 

Osuda napada na Pravoslavnu Crkvu Svetog Preobraženja

Koalicija za borbu protiv mržnje “Zanemari razlike” iz Sarajeva osuđuje vandalski čin oštećivanja vjerskog objekta, tačnije izazivanje požara na pravoslavnoj crkvi Svetog Preoraženja. Napad se desio 21.8.2016. godine u jutarnjim satima.crkva-sv-preobrazenja-932x466

Potrebno je napomenuti da ovo nije tipični vandalizam, već da se radi o napadu koji je motiviran mržnjom prema drugom i drugačijem, jer se upravo u toj Crkvi prethodni dana obilježavao pravoslavni praznik.

Koristimo ovu priliku da pozovemo nadležne institucije da reaguju i adekvatno sankcionišu sve počinioce, te pozivamo vladajuću strukturu Općine Novo Sarajevo da javno osudi ovaj čin i zaštiti svoje građane bez obzira kojoj religiji pripadaju.
Sarajevo je uvijek bilo i mora ostati grad suživota i tolerancje. Napad na bilo koga, posebno na pripadnike konstituivnih naroda u pojedinim sredinama, napad na vjerske objekte i simbole je neprihvatljiv i mora ga se okvalificirati i sankcionirati kao kazneno djelo počinjeno iz mržnje, tačnije izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.

Posebno apeliramo na sve građane Sarajeva, a naročito omladinu da čuvaju poredak zagarantovan ustavom Bosne I Hercegovine a to je na poštovanje ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti, te da budu posvećeni miru, pravdi, toleranciji i pomirenju.

Budimo tolerantni u svakodnevnom životu i na društvenim mrežama

Izvor: Radio Gradačac

Koalicija „Mržnja ne sada i ne ovdje“ Gradačac danas je organizovala interaktivnu radionicu za učenike osnovnih škola „Budimo tolerantni online i offline“. Osnovni cilj bila je promocija tolerancije i poštivanje različitosti u svakodnevnom životu i na društvenim mrežama među populacijom učenika sedmih i osmih razreda osnovnih škola.

1 A

O toleranciji offline radionicu su vodile nastavnike Maksida Hodžić („Edhem Mulabdić“ Mediđa Donja) i Stela Ćelosmanović („Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak“ Srnice Donje). Kroz interaktivni rad učenici su govorili o konfliktnim situacijama u svom okruženju. Diskutovali su o tome kako zamijeniti ružne riječi lijepima, a vježbom „Mostovi prijateljstva“ poslali su poruke prijateljstva.

2 A

Maida Hujdur, predsjednica Koalicije „Mržnja ne sada i ne ovdje“, vodila je interaktivnu radionicu o primjerima digitalne tolerancije i netolerancije, naglašavajući da internet kultura treba da se uči. Govorilo se o važnosti suprotstavljanju nasilju na internetu, zaštiti pojedinca kao što je zaštita ličnih podataka, profila, blokiranje nasilnika i upoznavanje roditelja.

IMG_8514

Današnja radionica održana je u Gimnaziji „Mustafa Novalić“, a pored učenika prisustvovali su joj pedagozi osnovnih škola i predstavnik OSCE-a.

teocak

Ugljevik i Teočak – prijateljstvom protiv predrasuda

Koalicija za borbu protiv  mržnje iz Teočaka, je 04.04.2016. godine organizovala, uz podršku Misije OSCE-a u BiH, radionicu za mlade iz Teočaka i Ugljevika o suprotstavljanju nasilnom ekstremizmu. Prema riječima koordinatora koalicije „Društvo bez predrasuda“, Enesa Avdičevića, osnovni cilj radionice bio je širenje pozitivnih vrijednosti neophodnih za prevazilaženje predrasuda koje će u budućnosti doprinijeti da se mladi iz Teočaka i Ugljevika uspješno nose sa izazovima koji se tiču važnosti uvažavanja različitosti, promovisanja kampanje protiv govora mržnje i nasilja među mladima te borbe protiv nasilnog ekstremizma .

Edukacija mladih o spomenutim temama, njihovo upoznavanje sa potencijalnim prijetnjama sa kojima se mogu suočiti samo su neke od aktivnosti kojima se bave članovi koalicije iz Teočaka. Današnjim aktivnostima mladi iz Teočaka i Ugljevika stvaraju nova prijateljstva, brišu nevidljive granice koje su vjestački kreirane. Bila je ovo izuzetna prilika da osvježimo postojeća znanja, prihvatimo i usvojimo nova. Radna atmosfera i iskrena komunikacija doprinijele su da učesnici radionice u Teočak i Ugljevik sa sobom ponesu pozitivne utiske.

Više informacija na Radio Glas Drine.

trebinje

Mladi o predrasudama u Trebinju

Predrasude, stereotipi, mržnja? Šta o njima misle mladi i do koje mjere su prisutni u današnjem društvu, posebno među mladima? O tome su danas razgovarali učenici trebinjske Gimnazije, Tehničke škole, studenti Ekonomskog fakulteta i članovi Omladinskog centra Trebinje na radionici “Predrasude i mladi” koju su organizovali koalicija “Stop predrasudama” i Misija OSCE-a u BiH.

Više informacija, slika i kontakt na FB stranici koalicije “Stop predrasudama”

SG BEC

Građani BiH u borbi protiv mržnje i predrasuda

SARAJEVO, TANJUG – Misija OEBS-a u Bosni i Hercegovini pokrenula je inicijativu “Supergrađani/Supergrađanke” u borbi protiv mržnje, netolerancije i predrasuda, kojih, sporadično, i dvadeset godina nakon rata u Bosni i Hercegovini još ima u toj zemlji.

Ova inicijativa okupila je 19 koalicija i pojedince koji se od novembra 2013. godine širom BiH bore protiv incidenata motivisanih predrasudama i, kroz konkretne aktivnosti i javne osude, pretvaraju poruke mržnje u poruke tolerancije i poštovanja.

U 2014. godini zabeležena su 193 incidenta motivisana mržnjom, a prema recima Slađane Milunović iz Misije OEBS-a u BiH, prvi front odbrane je lokalni nivo, odnosno sami građani koji u svojim sredinama prepoznaju stvari koje štete zajednici i suživotu.

U Doboju je tako organizovana akcija uklanjanja nacionalističkih grafita, u Srebrenici fudbalska utakmica između vođa verskih zajednica i pripadnika policije, dok koalicija u Prijedoru okuplja veterane Vojske RS i bivše logoraše Bošnjake.

“To nije problem koji se može iskoreniti, uvek će biti ljudi koji mrze iz raznih razloga, trauma koje su doživeli, ali nama je cilj da što je moguće više smanjimo manifestacije mržnje i ugrožavanje drugih. Odavno već vidimo pozitivne promene širom čitave Bosne i Hercegovine”, kaže Milunovic.

Milunović je takođe istakla da širom BiH postoje mnogi ljudi koji neguju prijateljstva bez obzira na veru, naciju i ideologije, ali i navodi da je za osudu inicidenata inspirisanih mržnjom i predrasudama itekako potrebna i doza lične hrabrosti.

“Potrebna je velika hrabrost da grupa građana ustane i podrži osobu koja je napadnuta, a koja je pripadnik manjinske zajednice u toj sredini. Potrebna je hrabrost i ljudskost da pojedinac ne bude nemi posmatrač kad se dešavaju loše stvari”, navodi Milunović i dodaje da je bilo slučajeva kad su članovi koalicija dobijali pretnje zbog svog delovanja.

U svom radu, koalicije koriste društvene mreže, Fejsbuk i Tviter, kako bi ono što rade na terenu stiglo do što više ljudi, ali i preko kojih građani mogu prijaviti incidente.

Od početka projekta, koalicije su izdale više od 30 javnih osuda incidenata, a samo u ovoj godini organizovale su više od 60 radionica i akcija širom BiH.

Mirela Geko, iz koalicije “Zanemari razlike” iz Sarajeva, koja radi sa srednjoškolcima i osnovcima u tom gradu, kaže da se govor mržnje najčešće ispoljava na sportskim terenima i uoči verskih praznika, ali da se zapravo najveća borba vodi na društvenim mrežama i internetu.

“Govora mržnje i netrpeljivosti ima i u Sarajevu, kao i u drugim mestima širom BiH, što se vidi kad se malo zagrebe ispod površine. Onda čovek shvati da to postoji, da kod nekih tinja i da samo čeka kad ce eskalirati i pokazati svoje pravo lice”, navodi Geko.

Zato je važno od malih nogu raditi na prevenciji, kaže Mirela, i dodaje da radionice koje njena koalicija vodi u Sarajevu daju rezultata, budući da mladi shvataju da su dobri ljudi isti i da su granice među ljudima različite veroispovesti imaginarne.

Upitana kako reaguju roditelji, Geko kaže da je sigurno da ima roditelja koji uporište za svoju netrpeljivost traže u događajima pre dve decenije, ali da je sama činjenica da dozvoljavaju svojoj deci da posećuju radionice tolerancije svakako korak napred.

Nedavni događaj u Zvorniku, kad je dvadesetčetvorodogišnji Nerdin Ibrić u terorističkom napadu na policijsku stanicu u Zvorniku ubio policajca Dragana Đurića, jasan je primer koliko je važno da građani pozovu na smirenost i toleranciju, kaže Zorana Petković iz Humanog društva “Osvit” i koordinator koalicije za borbu protiv mržnje iz tog grada.

Ona navodi da je izuzetno važno suzdržati se od govora mržnje i upućivanja pretnji.

Društvene mreže su nakon napada bile najlakša platforma za iskazivanje nezadovoljstva, navodi Zorana Petković, i ističe da je koalicija protiv mržnje u njenom gradu, kojoj pripadaju i Bošnjaci i Srbi, pozivala na mir, toleranciju i suživot.

I u Bratuncu i Srebrenici, deluju građanske koalicije protiv mržnje i netrpeljivosti.

Jedno od njih je i Udruženje žena “Maja” iz Kravica koje se protiv mržnje i netrpeljivosti u društvu bavi i organizovanjem radionica tokom kojih žene, Srpkinje i Bošnjakinje, otvoreno razgovaraju o svojim ratnim iskustvima kako bi prevazišle ratne traume.

“Pokušavamo da izbegnemo političke konotacije, da budemo otvorene jedna prema drugoj i da se naslanjamo jedna na drugu”, kaže za Tanjug Nada Marković iz tog udruženja.

Ona dodaje da u Bratuncu i Srebrenici Bošnjaci i Srbi nemaju problem, već da ga stvaraju “oni koji dolaze sa strane” i koji koriste teško breme tog regiona Bosne i Hercegovine za svoju političku promociju.

Dok je tiho u politici, tiho je i na ulici, kažu iz Udruženja “Moja Srebrenica”, a čim je politička situacija nestabilna i turbulentna, svi pokušavaju na tome da profitiraju.

Inače, građane Srebrenice ne zanima politika niti bilo kakve podele, jer dele iste probleme – nemaju posao, pekaru, mesaru, pijacu, kažu za Tanjug u tom udruženju, koje deluje u tri sektora – mediji, omladinski aktivizam i poslovno preduzetništvo.

Trude se da u druge gradove BiH, ali i region, pošalju dobru poruku iz Srebrenice i tople ljudske priče, kao i da građanima pomognu da pokrenu svoj posao.

Kolicije, koje na volonterskom principu deluju širom zemlje, obavljaju težak zadatak prevazilaženja podela i jačanja odnosa između različitih grupa uprkos velikom broju traumatičnih iskustava iz prošlosti.

To je jedini put napred, saglasni su članovi koalicija za borbu protiv mržnje širom BiH.

Foto Tanjug,Lj.Janković,ilustracija

Prijedor: Održan okrugli sto o stabilnosti i pomirenju

WP_20150929_11_04_03_ProKoalicija za borbu protiv mržnje “Prva tolerancija” Prijedor je 29. septembra, u Prijedoru uz podršku Misije OSCE u BiH, održala okrugli stol o stabilnosti i pomirenju u lokalnoj zajednici. Cilj sastanka bio je okupiti ključne opštinske partnere na razgovor o bezbjednosnoj situaciji u gradu, sa fokusom na sprečavanje mogućih incidenata motivisanih predrasudama.

Prisutnost na događaju je bila odlična – 22 učesnika su prisustvovala događaju, uključujući predstavnike opštinskih vlasti, vjerskih zajednica, nacionalnih manjina, policije i članova civilnog društva iz koalicije. Među navedenim, , prisutni su bili zamjenik gradonačelnika, šef i zamjenik šefa Centra javne bezbjednosti, šef i zamjenik šefa Foruma sigurnosti, predsjednik gradske organizacije porodica poginulih boraca, poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, šef Udruženja provjere, Ukrajina rektor te glavni imam Islamske zajednice i koordinatori i članovi “Prve Tolerancija”. Okrugli sto je bila dobra prilika za Koaliciju da predstavi svoje postojanje, rad, svrhu i članstvo.U raspravi nakon toga , učesnici su ocijenili da je stabilnost u zajednici je na najvišem nivou, uprkos incidentima za koje su zaključili da se najviše javljaju i u ljetnom periodu. Na kraju okruglog stola svi prisutni su se složili oko sljedećih preporuka: 1. Organizacija ovog okruglog stola je korisna, uz preporuku za češće susrete, posebno prije i za vrijeme ljetnog perioda (april- avgusta) usmjerene na prevenciju mogućih incidenata; 2. Treba osigurati rže i efikasnije reakcije na moguće incidente kroz izmjene i dopune relevantnih podzakonskih akata; 3. Potrebno je educirati sve građane, posebno mlade, o toleranciji i pomirenju; 4. S obzirom na činjenicu da je Prijedor multietnički grad, potrebno je biti posebno osjetljiv na poštovanje drugih i različitosti, uzimajući u obzir sve religije; 5. Sve javne institucije treba da budu uključene u intenziviranje promocije važnosti tolerancije rada sa porodicama ,zbog uticaja porodice na oblikovanje tolerantnosti kod djece; 6. Potrebno je obratiti posebnu pažnjut na uticajmedija i sprečavanje govora mržnje, te intenzivniju promociju pozitivnih primjera.

Misija OSCE u BiH je podržala ovu aktivnost.
 

sendler

Irena

Supergrađani i supergrađanke se mogu naći u svim sredinama, historijskim epohama i životnom dobu. Jedna potresna i nevjerovatno hrabra priča, je priča mlade Poljakinje Irene Sendler koja je za vrijeme njemačke invazije na Poljsku spasila čak 2500 beba i djece iz Varšavskog Geta.

Irena je studirala i uspješno završila poljsku literaturu u Varšavi. Prateći human način života koji je njen otac, ljekar Stanislaw Krzyzanowski, vodio, Irena je postala politički aktivna u Poljskoj Socijalističkoj Partiji i protivila se svakoj formi diskriminacije koju je sretala.

A, nije da je diskriminacije nedostajalo u sredini i vremenu u kome je živjela. Kao dio anti-semitističkog talasa, pojedini poljski univerziteti su uveli tzv. „Geto u klupama“, koji je određivao da Židovi moraju sjediti sa lijeve strane u svakom amfiteatru. Irena je uvijek hrabro stajala odbijujući sjesti u klupu, sve dok njeni kolege Židovi moraju sjesdit u zasebnim klupama. U sred nasilnih poljsko-židovskih sukoba 1937. godine, Irenina odluka je izgledala hrabro, ali nije bila ništa u usporedbi sa borbom koju je Irena vodila kad je izgrađen pravi Varšavsko geto.

Irena se preselila u Varšavu kratko prije nacističke invazije i počela je da radi kao općinska socijalna radnica. Počevši od 1939. godine, Irena i njeni saradnici su izdali 3,000 lažnih dokumenata Židovima, pomažući im da izbjegnu užasnu sudbinu koja ih je čekala u nacističkoj Poljskoj. Život je bio opasan, ne samo za Židove koji su svakodnevno bili zatvarani, mučeni i slani u koncentracione logore, već i za ne-Židove koji su pomagali Židovima. Po zakonu u Poljskoj iz tog perioda, ne-Židov i cijela njegova/njena porodica su bili pogubljeni na licu mjesta ukoliko su uhvaćeni kako pomažu Židovima. Tako je Irena postala Jolanta, članica tajne organizacije Zegota, inače poznata i kao Vijeće za pomoć Židovima.

U avgustu 1943. godine, Jolanta, ili Irena je počela predvoditi sekciju za pomoć židovskoj djeci. Kao socijalna radnica, Irena je imala posebnu dozvolu da izvršava redovne provjere i inspekcije unutar Varšavskog geta. Nacisti su se bojali pojave epidemije tifusa unutar geta, koji bi se onda mogao proširiti na njihove vojnike i kasnije ozbiljno ugroziti njihove vojne kapacitete. Irena je iskoristila izgovor da provjerava sanitarne uslove i nosila bi sa sobom veliku kutiju za alat i poveću vreću u kojima je skrivala židovsku djecu pri izlasku iz geta. Njen vjerni pas je bio i njena najveća pomoć – dresiran da laje uvijek kad se nacisti približe kutiji ili vreći, na taj način skrivajući zvuke mališana na putu izvan geta.

Djecu izvan geta su dočekivale porodice poljskog anti-fašističkog otpora i katoličkih centara iz cijele zemlje, da bi kasnije bili udomljivani u porodicama širom svijeta. Irena i njeni saradnici su zapisivali imena roditelja i novi identitet svakog djeteta i čuvali ih u staklenim teglama zakopane u dvorištu, kako bi se nakon rata ponovo ujedinili. Nažalost, staklene tegle su sačuvale identitet roditelja, ali većine roditelja jednostavno nije bilo nakon rata.

„Pitali bi me: A, kako da znamo da će naša djeca preživjeti? Ja sam im govorila da ne znamo, ali ovo nam je najbolja šansa.“

 Nacisti su uhvatili Irenu 1943. godine i mučili je danima. Prije no što su je osudili na smrt strijeljanjem, slomili su joj ruke i noge. Na putu ka egzekuciji, uspjela je podmititi stražare i pobjegla je. Ubrzo se vratila u Varšavu i nastavila rad u Zegoti pod lažnim imenom. Za vrijeme ustanka u Varšavskom getu, Irena je radila kao medicinska sestra i uspjela spasiti 5 Židova koji su se krili od nacista.

Sa dolaskom komunističkog režima, Irenina borba nastavlja se dalje. Pod silnim pritiskom i čestim maltretiranjima, Irena je postala članica Poljske Komunističke Partije, sve do 1968. godine, kad napušta Partiju u znak protesta zbog anti-semitističke kampanje poljske vlade. Zbog blokade Izraela od strane Istočnog Pakta, Ireni nije bilo dozvoljeno da putuje u Tel Aviv i primi najveće izraelsko priznanje – titulu „Pravednik među narodima“, za njen doprinos tokom Drugog Svjetskog Rata.

Irena je umrla 12. maja 2008. godine, u svojoj 98. godine. Pri kraju svog života je konačno dočekala da njena djela budu priznata od šire javnosti. Ali, Ireni je i tada to bilo najmanje važno:

„Svako dijete koje je spašeno mojom pomoći je opravdanje za moje postojanje na ovoj Zemlji, a ne titula za glorifikaciju.“

Irena je supergrađanka koju danas spominjemo i pamtimo da bismo se inspirirali njenom hrabrosti i buntom. Ako je Irena prkosila puškama, nacistima i smrti, zašto ne bismo i mi danas zaštitili svu našu djecu i budućnost od mržnje?

Film o Ireni:

logo1

Osuda ispisivanja grafita na crkvi u Konjević Polju

Koalicija “Zajedno za toleranciju Bratunac” osuđuje vandalski čin ispisivanja uvredljivih grafita na zidu pravoslavne crkve u Konjević Polju.

Članice Koalicije apeluju na sve građane/ke koji žive na području opštine Bratunac da se uzdrže od neprimjerene reakcije na provokacije pojedinaca, koji šire netoleranciju i svojim ponašanjem narušavaju izgradnju mira i suživota .

Članice Koalicije “Zajedno za toleranciju” Bratunac :

Udruženje “Forum žena “ Bratunac, Udruženje žena “Maja” Kravica, Udruženje žena “ Jadar “ Konjević Polje, Udruženje žena “Glogovka “ Glogova I Udruženje žena “ Priroda “ Bratunac .

11847749_610853599056345_547522028_o

Je li sretno, komšija?

Riječi putuju brže od svjetlosti sarajevskom čaršijom, i one dobre, ohrabrujuće, šaljive, gostoprimljive i tople; ali i one podcjenjivačke, ograničene, papanske, tračerske i njihova brzina ruši sve rekorde. Skaču u uho, penju se najvišim krovovima i stižu na adresu brže od bilo kog elektronskog poštara. Tokom dana možete čuti njihove vibracije, osnažene litrima kafe i praćene ispuhivanjem ritualnog duhanskog dima. Tokom noći, ružne riječi ne miruju, svrbe i okreću se u mislima dok sav pošten svijet pokušava zaspati. Priče održavaju čaršiju živom, jer bez njih nije ništa više nego brdo magaza, ulica, kuća ili čak i nebodera. Jer čaršija je tamo gdje riječi putuju, od jedne grupice do druge grupice.

Krajem jula, sarajevskom čaršijom je zujala još jedna grupica, malo drugačija. Dvadesetak mladih ljudi iz Novog Sarajeva i Istočnog Novog Sarajeva su se okupili da podijele svoje priče. Razgovarali su o nečemu čemu smo se kroz naše priče počeli ismijavati: toleranciji. Kako je moguće da je nešto toliko važno, postalo tako isprano i predmet podrugljivosti? Ovi mladi su svjesni svakodnevnog, praktičnog značenja riječi tolerancija.

Podijelili su svoje razumijevanje stereotipa, predrasuda i raznih vrsta diskriminacija kojima su izloženi – zbog imena i prezimena, zbog mjesta iz kojeg dolaze, zbog malo većeg lijevog uha, zbog kojeg kilograma viška, zbog kojeg kilograma manjka, zbog očeve radničke plate, zbog majčine nezaposlenosti… Tokom “Ljetne škole tolerancije”, predstavnici koalicije „Zanemari razlike“ su ponudili prostor za razgovor o ovim nimalo lakim temama, kao i konfliktima koji nastaju kao rezultat netolerancije, diskriminacije i mržnje.

Tokom svih diskusija, jedan zaključak se ponavljao iznova i iznova: Diskriminišemo ono što ne razumijemo. Ono što ne poznajemo. Ono što ne shvatamo.

U 2014. godini, 92% incidenata počinjenih iz predrasude ili mržnje su bili usmjereni na etničku ili vjersku pripadnost. U istoj godini, 33% svih incidenata su se odnosili na skrnavljenje vjerskih objekata i grobalja. Upravo zato su ovi mladi ljudi posjetili 4 najveća religijska objekta u Sarajevu: Gazi Husrev-Begovu Džamiju, Staru Pravoslavnu Crkvu, Aškenašku Sinagogu i Katedrala Svetog Srca Isusova kako bi se bolje upoznali s onim što ne poznaju baš najbolje.

Zanimljivo je da su svi domaćini, koji su nas dočekali, dobili ista pitanja: „Ko to nas uči da mrzimo? Naš Bog ili Vaš Bog?“ Svi oni su se složili da stavovi mržnje i isključivosti nemaju veze s učenjem Boga kome oni služe. Štaviše, istakli su da svete knjige potiču toleranciju i poštovanje prema onima koji su različiti od nas, da uče i prihvaćanju. Da nije problem u vjeri, u svetim knjigama nego u tumačenju vjere.

Drugo pitanje koje je mučilo neke od ovih mladih ljudi, nekim starijim generacijama izgleda pomalo nerealno i strano: „Smijemo li drugima čestitati njihov praznik?” To jeste, da li je dopušteno ići na čestitanje komšiji koji obilježava i slavi neki datum bitan u njegovoj vjeri?

Mladi su dobili odgovor da vjernici koji ne čestitaju praznike samo zato što nisu njihovi praznici krše pravila vlastite religije, komšijskih odnosa, ljudskosti. Zar učimo našu djecu da se izoluju i od najbližih komšija, zato što su drugačijeg imena i vjere? Zar neko manje služi svom Bogu ako se druži sa nekim ko ima drugačija uvjerenja? Kakva to ostrva, sama, izolovana, napuštena stvaramo od svoje djece?

Razne priče će putovati sarajevskom i svim drugim čaršijama sve dok čaršije bude, jer kad zamru priče, neće biti ni čaršije. Ali, do nas je kakve priče kruže među nama i kakve priče održavaju čaršije. I kakav uticaj imaju na sve te mlade ljude, koji ih slušaju. Da li naše riječi prosipaju mržnju prema komšiji čiji Bog se zove drugačije nego naš? Da li naši riječi imaju za cilj da još više otuđe nas od NAS, i onog što ne razumijemo? Ili će naše riječi predstavljati most, dijeliti sreću našeg komšije, koji će tu sreću dijeliti sa nama, svake godine na neki naš praznik? Ne dopustimo da naša djeca rastu u torovima. Dajmo im priliku da čuju, nauče i odaberu drugačije priče. Da se upoznaju, da razbiju strahove.

Da žive.